SAVETI LEKARA

Dijabetes (šećerna bolest).

 

 

Šta je dijabetes?

 

Dijabetes (Diabetes Mellitus) je hronično oboljenje koje nastaje usled nedovoljnog lučenja ili delovanja insulina (hormon koji se stvara u žlezdi gušterači – pankreasu),a koji je odgovoran za metabolizam ugljenih hidrata tj. šećera (Langerhansove ćelije obolele gušterače ne luče dovoljnu količinu insulina). Bez insulina, glukoza se ne može preneti do ćelija, što uslovljava porast glukoze u krvi. Po definiciji, dijabetesom nazivamo stanje kada je količina šećera u krvi veća od 7.0 mmol.

 
dijabetes

Simptomi dijabetesa?

Šećerna bolest se manifestuje karakterističnim simptomima: izražena žeđ, učestalo mokrenje, gubitak telesne težine (uprkos često povećanom apetitu), brzo zamaranje (malaksalost). Za ovakvo ispoljavanje dijabetesa kaže se da je klasično, pošto su prisutni svi simptomi koji su karakterišu ovo oboljenje. Kod simptomakoji nisu izraženi bolest se najčešće otkrije slučajno pri nekom pregledu. Neke osobe imaju izraženu potrebu za slatkišima, žale na svrab na polnim organima, obolevaju od čireva na koži, itd. Ako se iz bilo kojih razloga posumnja, neophodno je izvršiti lekarski pregled (analiza krvi i mokraće).

 

Tipovi šećerne bolesti:

Dijabetes - Tip 1(insulin-zavisni)

Tip 1 je najteži oblik šećerne bolesti. Nastaje kada ćelije pankreasa u veoma maloj količini  ili uopšte ne luče insulin. Javlja se u svim starosnim dobima, najčešće kod dece i omladine. Sa insulinskom terapijom se počinje od prvog dana. Neophpdna je stroga kontrola, dijeta i adekvatna fizička aktivnost.

Dijabetes - Tip 2 (insulin-nezavisni)

Tip 2 je najrasprostranjeniji oblik šećerne bolesti. U ovom slučaju pankreas osoba  u nedovoljnoj količlni luči insulin, ili je organizam stvorio rezistenciju (imunitet) na insulin. Najčešće se javlja kod odraslih (posle 40. godine), kod gojaznih i osoba starijih dobi. Savremeni način života veoma pogoduje razvoju ovog tipa. Terapija najčešće obuhvata samo dijetu (pravilan način ishrane), ili dijetu i uzimanje oralniih antidijabetika (tablete). Kao pomoćno sredstvo se savetuje korišćenje lekovitog bilja i adekvatna fizička aktivnost. U slučaju da ova terapija ne daje zadovoljavajuće rezultate, može se uključiti i insulinska terapija.

 

Dijabetes u trudnoći

Ovaj oblik šećerne bolesti je uzrokovan trudnoćom, tokom koje dolazi do promene u hormonskoj ravnoteži kod žene. To može dovesti do poremećaja u lučenju insulina, a time povećane vrednosti glukoze u krvi. Rizična grupa su žene starije od 25 godina, one koje su bile gojazne pre trudnoće, a naročito one sa genetskim predispozicijama za razvoj bolesti. Posle porođaja vrednosti šećera se najčešće stabilizuje.

 

Na pojavu šećerne bolesti veliki uticaj može imati i nasledni faktor. Rizici od pojave bolesti su značajno uvećani kod osoba koje imaju sklonost za unošenje veće količine slatkiša, preobilno se hrane, gojaze su, ne kreću se dovoljno, za vreme prelaznih perioda kod muškaraca i žena (klimakterijum), sklonost čestim infekcijama, nazebima i zapaljenjima.

 

Kada je potrebno početi sa lečenjem?

Neposredno po dijagnostikovanju dijabetesa, započinje se terapija koja podrazumeva primenu dijete, adekvatnu fizičku aktivnost, lekova (tablete i/ili insulin) i pravilnu edukaciju obolelih.U toku svog trajanja, dijabetes dovodi do promena na krvnim sudovima: kapilarima (dijabetesna mikroangiopatija) i arterijama (prevremena arterioskleroza) . Ove hronične vaskularne komplikacije mogu dovesti do oštećenja organa i sistema u organizmu obolelog (oka, bubrega, nervnog stabla, mozga, srca, krvnih sudova nogu itd.).

Prvi korak u prevenciji i lečenju dijabetesa je pravilna ishrana i pravilan način života.

Kao prva napomena: “NE POSTOJI POSEBNA HRANA ZA DIJABETIČARE VEĆ SAMO PRAVILAN NAČIN ISHRANE I STILA ŽIVOTA

Efekti hrane na organizam kod osoba obolelih od dijabetesa

 

Svaka namirnica, tj. sve ono što pojedemo  (ugljeni hidrati, proteini i masti) podiže, više ili manje, nivo šećera. Konzumirati pravu hranu znači upoznati grupe namernica, njihov uticaj na orgranizam i izabrati takvu dijetu (način ishrane) koja će vašem organizamu obezbediti neophodne nutritive, a u isto vreme držati nivo šećera u krvi u granicama normale.

 

Nutritivi koji se koriste u ishrani i koji direktno utiču na nivo šećera:

 

Ugljeni hidrati

Glavni izvor energije u organizmu. U osnovi postoje dva tipa ugljenih hidrata – prosti i složeni.

Prosti ugljeni hidrati uključuju: laktozu (nalazi se u mleku), glukozu i fruktozu (u svežem voću i povrću), saharozu (u belom šećeru) i med. O njihovom unosu naročito treba voditi računa jer, pojedini od njih, vrlo brzo podižu nivo šećera u krvi (posebno saharoza – beli šećer).

Složeni ugljeni hidrati su sastavljeni od složenih molekula i nalaze se u: hlebu, testeninama, pirinaču i sočivi, pasulju, krompiru, grašaku, šargarepi... Takođe podižu nivo šećera ali znatno stabilnije i konstantno obezbeđuju organizam neophodnom energijom.

Dijetna vlakna  su, takođe, ugljeni hidrat i nalazi se u celom zrnu žitarica, voću i povrću. Ona su nesvarljiva i ne donosi kalorije. Pomažu organima za varenje da kvalitetnije funkcionišu.

Proteini

Prvenstveno se koriste za izgradnju i opravku telesnog tkiva. Izgrađeni od aminokiselina. Organizam može sam da sintetiše samo neke od njih, a  ostale (esencijalne) se moraju uneti hranom.

Masti

Unete u organizam, bivaju prerađene u masne kiseline – bitan izvor energije za mišiće i srce. Vrsta i količina masnoća koja se unosi u organizam ima bitmu ulogu u nastanku i razvoju kardio-vaskularnih bolesti, koje su čest pratilac dijabetesa.

Vitamini i minerali

Iako nisu “prava hrana” vitamini i minerali imaju izuzetno bitnu ulogu u pravilnom funkcionisanju organizma. Pojedini vitamini, posebno C i E (u propisanim dozama) mogu pomoći prevenciji nekih od komplikacija kod dijabetesa (katarakta, retinopatija, nervni poremećaji i kardio vaskularne bolesti).

Planiranje ishrane brojanjem ugljenih hidrata

Za ovu tehniku je potrebo da konsultujete nutricionistu. On vam može pomoći da odredite količinu ugljenih hidrata koje bi trebalo da jedete za svaki obrok ili užinu. Ovo je bazirano na Vašim kalorijskim potrebama koje zavise od dnevnih aktivnosti (posao, sport i sl.) i eventualnom korišćenju medikamenata.

Izbor i zamena namirnica

Kada znate koliko Vam je grama ugljenih hidrata, masti i proteina potrebno, možete vršiti izbor iz svake grupe namirnica za svaki od obroka. Postoje tabele po kojima su namirnice iz svake grupe poređane po količini ugljenih hidrata, proteina i masnoća. Možete menjati jednu hranu drugom u zavisnosti od vašeg ukusa (vodeći računa o poželjnim namernicama).

Svaki dijabetičar ili osoba sklona dijabetesu treba da ima 5-6 obroka u toku dana (prema datoj dijeti), i to približno u isto vreme i u jednakim vrenenskim intervalima. Obroci treba da obuhvataju 3 glavna obroka (doručak, ručak, večera) i 2-3 tipa užine (prepodnevna, popodnevna užina i eventualno užina pre spavanja). Prilikom ovako raspoređenih obroka nivo šećera u krvi minimalno osciluje.

 

Uputstva za pojedine vrste namernica (ovo gledati kao opšte smernice) Savetuje se konsultovanje nutricioniste koji će vas savetovati shodno vašim individualnim potrebama)

1. Mleko i mlečni proizvodi

- jogurt, kiselo i slatko (obično) mleko do 1/2 litra dnevno (uslov je da bude sa malo masnoća) .

- beli kravlji sir do 100 gr. dnevno (poželjno mlad i ne suviše slan).

- krem sirevi, kajmak i kačkavalj (tvrdi sirevi) – nisu dozvoljeni.

2. Hleb i njegove zamene

-hleb je izvor šećera. Količina treba da bude ograničena na 50 gr. po obroku. Koristiti hleb od celog zrna žitarica – nikako ob delog brašna.

- testenine sa jajima (tj. proizvode na bazi belog brašna) treba da izbegavati. Ne jesti ih sa hlebom u istom obroku.

- krompir i pirinač (prevashodno integralni) su tzv. "zamene" za hleb. Ako ih već imate u obroku, izostavite hleb.

- griz nije dozvoljen. Pite, gibanice i peciva svesti na najmanju meru.

3. Povrće iz grupe “A” grupe čija se upotreba i preporučuje (kiseli i slatki kupus, keleraba, karfiol, krastavci, zelena salata, peršun, pečurke, zelena paprika, spanać, boranija, paradajz, blitva, scvekla).

4. Povrće iz grupe “B” od 100 - 200 gr. dnevno, jer su značajan izvor šećera (šargarepa, crni luk, pasulj, sočivo, mlad grašak - o njemu posebno voditis računa).

5. Voće

- Voće je slatkiš za dijabetičara. Može da bude sveže, kuvano, konzervisano ili smrznuto, ali obavezno bez dodatnog šećera. Jesti ga u ograničenim količinama (npr. 2 jabuke, 2 kruške, 1 banana, 2 pomorandže, i sl.). Koštunjavo i sitno voće (trešnje i jagode) jesti po jednu do dve šolje. Od voća su zabranjeni: groždje, šljive, urme, lubenice i slično voće koje sadrži veliku količinu šećera.

6. Meso i njegove zamene

- svinjsko meso nije dozvoljeno (ukoliko ga već jedete, pre pripreme mu skinite svu vidljivu masnoću). Preporučuju se: piletina ili ćuretina (bez kožice – najviše belo meso), riba (posne vrste), posna teletina i govedina.

- Jaja su dozvoljena isključivo kuvana (max. 4 nedeljno). Oboleli od žučne kese samo belanca.

- Suhomesnati proizvodi (salame i sl.) su dozvoljeni do najviše 100 gr. dnevno i to nemasne vrste.

- Najstrožije su zabranjeni slanina i čvarci.

7. Masti

- Svinjska mast mora biti izbačena iz ishrane. Priprema jela kuvanjem i korišćenjem biljnih masnoća.

- Nisu dozvoljeni: majonez, kajmak, masline, orasi, bademi i sl.

 

Kafa i čaj - mogu se koristiti umereno, nezasladjeni ili zaslađeni veštackim zaslađivačima.

Voćni sokovi sa dodatkom šećera i sirupi nisu dozvoljeni.

Alkohol je strogo zabranjen.

Unositi minimalno 1,5 litar vode. Ako postoji pojačana fizička aktivnost povećati ovu količinu.

SVE SLATKIŠE IZBACITI IZ UPOTREBE. 

Dodatne napomene:

 - Ako imate sklonosti ka hipoglikemija  uvek nositi sa sobom nekoliko kockica šecera.

- Pušenje je strogo zabranjeno jer dodatno može da iskomplikuje bolest i posledise dijabetesa.

- Ljudi sa dijabetesom bi trebalo da vode računa o telesnoj težini. Naročito je potrebno regulisati prekomernu telesnu težinu jer ona povećava naprezanje srca i povećava otpornost ćelija na insulin.

- Izuzetno se savetuje fizička aktivnost (vežbanje ili bavljenje nekim sportom) i to intenzitetom koji određuje lekar.

- Vršiti redovnu kontrolu nivoa šećera u krvi.